Feb 23, 2011

Izgubljeno u prevodu, Eva Hofman, Geopoetika,2002

Autobiografska priča Eve Hofman, nekadašnjeg urednika New York Times Rewiew, već će samim naslovom prvog poglavlja u knjizi razuvjeriti sve one koji očekuju još jednu predvidljivu imigrantsku storiju o toliko željenom bijegu iz Istočne Evrope. Autorka je, bez tračka ironije, prvi dio svog pripovijedanja koji opisuje njeno djetinstvo u post-ratnoj Poljskoj, u kojoj je, i u mirnodopskim vremenima i bez pomoći Njemačke, jako izražen antisemitizam, jednostavno i upečatljivo, nazvala "Raj". U njemu se Hofmanova, namjerno idealizujući, prisjeća odrastanja u jevrejskoj porodici u poslijeratnom, razrušenom Krakovu, u, na neki način, tada šizofrenom poljskom društvu, pod okriljem nove komunističke vlasti.



Osnovna emocija koja će nakon 1959. godine progoniti Hofmanovu je nostalgija. Poljaci, kao naglašeno emotivni slovenski narod imaju i posebnu riječ-tesknote, koja svom osnovnom značenju pridaje i tugu i čežnju. Tada trinaestogodišnja djevojčica, ne svojom voljom, kreće u izbjeglištvo u udaljenu Kanadu (ovo poglavlje je naslovljeno "Izgon"), čije ime joj u tom trenutku zvuči kao Sahara, i ovo osjećanje, čije će nijanse kasnije upoznati, je od tada neodvojivo od njenog bića. U tom svojevrsnom sudaru slovenskih naglašenih emocija sa raciom mladog društva, sukobu usađenih normi ponašanja i konvencija, shvatanja npr. lijepog ili ružnog sa novim okruženjem, emigranti bivaju osuđeni na borbu ili bolje reći potragu za identitetom. Priroda jezika je da od pojedinca nekada zahtijeva i mnogo veći stepen asimilacije od onog na koji je on sam spreman. Hofmanova, naravno, zna da cijeni priliku koja joj je pružena, ali ne pristaje da prihvati zapadnu civilizaciju kao nesporno mjerilo. Ona opisuje nekog čija želja za jasnim verbalnim izražavanjem, u ovom slučaju i životnim ostvarenjem, može biti jača od svih prirodnih jezičkih barijera koje se postavljaju pred jednog emigranta.
Iako, Hofmanova treće poglavlje u knjizi naziva, sasvim prigodno i višeznačenjski, "Novi svet", u svjesnom i racionalnom svijetu jasno je da Njujork nju ispunjava u potpunosti, a ne idealizovani i romantizovani Krakov.
Eva Wydra Hoffman is a writer and academic. She was born as Ewa Wydra July 1, 1945 in Kraków, Poland after her Jewish parents survived the Holocaust by hiding in Ukraine. When she was an adolescent, her family immigrated to Canada in 1959 and her name changed to Eva, and upon graduating from high school she received a scholarship and studied at Rice University, Texas (English literature), the Yale School of Music, and Harvard University, where she received a Ph.D. in literature. In 2008, she was awarded an honorary DLitt by the University of Warwick. Eva leads a seminar in memoir once every two years as a part of CUNY Hunter College's Master of Fine Arts Program in Creative Writing. She now lives in London.
blog comments powered by Disqus